Suvremeni ruski jezik i njegova država
Moderni ruski kao jedan od oblikanacionalna kultura nije samo jezik ruskog naroda, nego i jezična zajednica koja se povijesno razvila: prilozi, dijalekti, žargoni i drugi oblici govorne kulture.
Postao je najviši oblik razvoja nacionalnog jezikaRuski književni jezik, koji se razlikuje od drugih oblika manifestacije u tome što je standardiziran, obrađen, univerzalno vezan za sve, a razlikuje se širokim društvenim funkcioniranjem i stilskom raznolikošću. Književni je jezik uvijek suprotan žargonima, dijalektima i dijalektima. Suvremeni ruski jezik jedno je od sredstava međuetničke komunikacije i interakcije naroda cijele Ruske Federacije.
Moderni ruski književni jezik nijesamo književnosti, ali i tiska, televizije, radija, škola i državnih djela. To jest, ovaj jezik je normaliziran, s utvrđenim značenjima i korištenjem riječi, strogo pravopisom, izgovorom i gramatikom. Suvremeni ruski predstavljeni su dvama oblicima - usmenim i pisanim, koji su beznačajni, ali se međusobno razlikuju i od gramatike i iz leksikona. Pisani oblik jezika osmišljen je za vizualnu percepciju, a usmeni oblik za slušnu percepciju. Pisani oblik je sintaktički i leksički složen, dominira terminološki i apstraktni vokabular, češće međunarodni. Moderni ruski jezik sastoji se od nekoliko dijelova: vokabulara, frazeologije, fonetike, ortoepije, formiranja riječi, pravopisa, grafike, gramatike, sintakse i morfologije, interpunkcije.
Trenutačno stanje ruskog jezika
Suvremeni ruski ima veliki utjecajmediji: norme izgovora i upotrebe riječi postaju manje krute, često su kolokvijalni ili kolokvijalni oblici postaju varijanta jezične norme. A sam koncept "norme" sada je više pravo odabrati jedan ili drugi izgovor ili uporabu riječi, a ne kruti jezični okvir. Sadašnje stanje ruskog jezika postupno počinje izazivati zabrinutost: jezik medija daleko je od uzorne, standardne književnosti.
Lingvisti i istraživači kažu da svepromjene su prirodne i normalne, jezik se razvija zajedno s društvom. S jedne strane, to je dobro: verbalna krutost, markice koje su bile svojstvene usmenom književnom jeziku razdoblja SSSR-a, nestale su. Ali s druge strane, žargon, govorni i strani riječi zvuče sa zaslona. Posudbe s stranih jezika postaju sve više i više, što nepovoljno utječe na čistoću primordijalno ruskog jezika. Da, vrijeme se nastavlja, a jezik se mijenja s razvojem društva, ali jedno je ukrašavanje govora stranim riječima, a drugi je gubitak tradicija i gubitak vlastite kulture.
Ruski književni jezik je Pushkinovo naslijeđei Lermontov - veliki pisci koji su dali veliki doprinos formiranju i razvoju, ruski književni jezik nositelj je velike ruske kulture, čiji analozi nisu u svijetu. Moramo ga sačuvati i spriječiti da se urušimo pod utjecajem vanjskih čimbenika.
