Teorije motivacije
U današnjem medijskom prostoru sve češćepostoji tajanstvena riječ "motivacija". Ne, općenito je jasno da je to, otprilike, ono što gura i motivira nas na akciju. Ali nije sve tako jednostavno kao što se čini. Postoje određene teorije motivacije koje objašnjavaju što je to i odakle dolazi
Dakle, psiholozi dijele ljudsko ponašanje u 2stage - motiv i sama akcija. Stoga, motiv ili motivacija uzrokuje da poduzmemo određene radnje. Kako bi lakše razumjeli gdje dolazi ovaj početni poticaj za djelovanje, razvijene su tzv. Motivacijske teorije.
Podrijetlo motiva ljudskogdjela su također zanimljiva drevnim filozofima. Prve psihološke teorije motivacije nastale su u uskoj vezi s racionalnim i iracionalnim učenjima. Dakle, racionalno poučavanje objasnilo je ljudsko ponašanje s gledišta izbora i odlučivanja, i
Prvi je ponašanje ili ponašanjeteorija. Smatra se da je ovaj pristup beznadno zastario i potonuo u zaborav. Ukratko, to se može opisati kao stimulansko-reakcije. Postoji određeni poticaj, u slučaju da postoji jasna reakcija. To je sasvim logično, iako u proučavanju velikih skupina ljudi daje neuspjeh. Dakle, za jedan i isti poticaj različiti ljudi mogu drugačije reagirati.
Drugi je usko povezan s teorijom potrebaMaslow, sa svojom poznatom piramidom. Svaka aktivnost služi zadovoljavanju potreba određene razine. Na prvoj razini - fizičke potrebe, 2 - potrebu za sigurnost, - potreba za pripadanjem grupi, 4 - potreba za maorazvitiya, - potreba za samospoznajom.
Za razliku od prva dva, treća grana, viz.- Kognitivna teorija motivacije posvećuje više pažnje procesu spoznaje, stjecanja, asimilacije informacija i kako to sve utječe na ljudsko ponašanje. Kognitivna teorija objašnjava kako osoba percipira i interpretira podatke dobivene od vanjskog. U svakom slučaju, vanjska informacija djeluje na svakoj osobi. Kada se primi određeni podatak, kognitivni procesi se pokreću. Prvo, zahvaljujući pozornosti je razvrstavanje, odabir informacija i pamćenje. Gotovo odmah, kategorizacija počinje raditi s pažnjom, odnosno mehanizmom za prepoznavanje onoga što je privuklo pozornost. Konačno, treća faza je atribucija, odnosno razumijevanje onoga što osoba radi. Ali ovo shvaćanje ovisi o onome što znamo o vanjskom svijetu.